želim
da budem vetar u tvojoj kosi
da uzburkam je silinom svom
a ujutru u hladnoj rosi
budim se u zagrljaju tvom
na proplanku dalekom
van svih ljudi i graje
na jastuku mekom
šapnućeš mi ljubav šta je
i postaću povetarac nežni
želim
da budem vetar u tvojoj kosi
da uzburkam je silinom svom
a ujutru u hladnoj rosi
budim se u zagrljaju tvom
na proplanku dalekom
van svih ljudi i graje
na jastuku mekom
šapnućeš mi ljubav šta je
i postaću povetarac nežni
lagano kliziš niz moje telo
u tišini noći
u snovima se javiš
da dirneš moju dušu
pamtim tvoje dodire
ali mi uvek nekako brzo odletiš
sve je samo tren spoznaje
u ovoj dimenziji nestvarnog vremena