Dok talasi lome se u meni
ti posmatraš mudro, ćutiš sa strane
na polju cvetaju neveni
a ja čekam da zora sa nama svane
Reka me teši, ohrabruje, budi
vetar mi šapuće bajke nove
zrikavci pevaju , pusti, sama srećna budi
budućnost mi daje samo nemoguće snove
Ne znam kako da shvatim
što ponekad razmenimo koju reč samo
sasvim spontano želim da te pratim
a često pogubim se tu i tamo
Oprosti, možda i nisi ona koju čekam dugo
možda se univerzum igra, a možda tama
ali moje srce ne zna šta bi drugo
no da se zaljubi i peva o nama
Pesma zrikavaca i
šum reke
pod zvezdama posle kiše
misli mi lutaju neke
a želim da bude tiše
U ovom dosadnom
gradu
gde sretosmo se skoro mi
gde sudbina ne daje nadu
no samo pogledima mami
Tu nikakve bajke
nema
već težak rad i trenutak koji
ništa na vidiku lepo da se sprema
samo povremeno pogledi tvoji
Al i to s tobom
kratko beše
Ne da sudbina il ko zna ko
da lepi događaji nam se smeše
nego ti ode i to je to
Sad prolaze mi
ovi dani
u tišini mašti i snu
hej sudbino odlazi vani
ne trebaš mi ja odlučujem tu
Želim tvoje oči
da gledam
tvoj glas da slušam hoću
i ne neću da se predam
želim da volim ne samoću