Želim da poslednji put joj napišem stih
i ne osetim ništa više
i da imam bogatstvo svo dala bih
da nekako sećanje mi izbriše

Razum mi više gospodar nije
srce mi luta u snu sneno
nema gde da se skrije
da ne oseti srce njeno

Da li naš susret tajnu ima
ne raspoznajem znak ni dobar ni loš
jer razum poruke ne prima
a srce se ne budi još